Evo, malopre rekoše da je 20.000 Slovenaca PREPLAVILO prestonicu i da će sada da nam krene. JUPIIII!!!! Doduše, zameraju nam štošta, na primer to što imamo premalo muzeja, jer je svakom normalnom jasno da su oni tu svakako zbog kulture jer da nisu ne bi ni prevaljivali toliku maršrutu da čuju SrBsku MaIku koja svira besplatno na trgu i deli ‘lebac beli. Svakako nam je jasno da su to sve akademski gradjani koji nisu kupili diplome k’o ovaj naš šljam, nego su lepo i na miru pozavršavali to što su imali a u pauzama učenja su isključivo u muzeje išli, naravno u slučaju da pozorišta nisu radila. Koji će nam qratz Deda Mraz, sikter bre Deda, naša srca su puna i ovako a sad kad se napune i džepovi ima da te prodamo komšijama pa ti njima uvaljuj inflacije, stabilizacije i kojekakve tranzicije.
Već vidim bogatu Srbiju, koliko već sutra, jašta. Srbiju koja je saginjati neće (sem u slučaju da neko poželi da je naguzi), jer smo poznati kao jedan prijateljski narod koji svakom posetiocu širi n… htedoh reći prima ga u zagrljaj i širokog srca mu zavlači ruke u džepove, jer je eto tako navikla da postupa i sa svojim gradjanima. I znam, sad će se naći oni zluradi koji će primetiti da 20.000 turista koji su došli u naš beli grad nije neka značajna cifra, da nisu odsedali u hotelima s pet zvezdica, da nisu baš naročito ni poznati po trošenju para i da ih baš i nemaju previše jer čuvaju za skijanje. To nije nikakav problem, ako mu uperiš pištolj u glavu i ciljaš u beonjače svaki normalan turista će da izvadi i bakšiš ako treba, poješće dvajes’ ćevapa a ne samo deset i još će i priloge da plati. Navikli smo mi tako da poslujemo, nema potrebe da otkrivamo rupu na saksiji i toplu vodu. I kao što je Ivo Andrić umeo da kaže „Jebeš splav koji se ne potopi za doček i jebeš doček ako nema mrtvih i ranjenih!“
Nego, šta ćemo mi s tolikim parama koje će da se sliju u kasu? Plašim se da se ne pokvarimo od tolikog izobilja i krenemo stranputicom. Primera radi, ako bi nam tim parama pokrpili rupe na putevima to bi bio direktan atak na džep svakog poreskog obveznika, jer više ne bi mogli da se tužakamo i dobijamo odštete. I kako onda struju da platimo? Zajebite, ne valja. Zamislite da svaki šaht dobije poklopac. Alooo, osećali bismo se kao da smo već ušli u EU, a zna se da onda više nema ni svinjokolja niti ostalih divnih plemenitih veština koje čine srBsku tradiciU. Šta je sledeće, da žene traže svoja prava? Božemesačuvaj i sakloni, spontano sam se prekrstila.
Znam, mogli bi taj novac da daju onoj silnoj bolesnoj deci što im iste trebaju za operaciju. Mogli bi, ali naša vlada je pametna i gleda unapred. Šta ako ta deca ozdrave i sutra počMu da se drogiraU? O tome niste razmišljali, a? Znam da niste, zato politika i nije za vas. Nego lepo da pospešite srBsku privredu i razvoj tako što ćete one pare iz slamarice koje ste tu strpali da platite deci fakultete lepo potrošiti u tržnim centrima. Neće valjda komšija da ima više lampica od vas, neće on da ima bolje cipele za doček i da voza bolja kola? Šta je bre Slovenci, aj sad da vidimo čiji je veći, a?
Tako vam čovečje ribice i termi Čatež budite ljudi, pomozite našim političarima da zimuju i letuju i leče se u Švajcarskoj, jer ako nam oni pomru od gladi i bolesti ostaćemo brod bez kormilara, kao u prazno ispaljena signalna raketa! Imali bismo i mi para da prasetina nije 1000 dindži, a plata 20000 i da nismo toliko nezaposleni, verujte nam na reč. Mi smo svoje fabrike prodali na vreme i sad lepo možemo da dignemo sve četiri u vis i da se hranimo zdravo, korenjem. Manje zagadjenja, manje alarma ponedeljkom ujutru, više za SPC pa smo bliži Bogu kako god okrenete!
I tako, kad Srbija pojede onaj gratis ‘lebac i namaže ga onim čime ga inače maže, a čime se maže wc-šolja, svanuće i ta 2014. Svanuće, makar nama nikad ne svanulo. Makar nikad ne ušli u EU. Makar i dalje klali po ulicama i rodjenim dvorištima. Makar nikad ne videli ni zimovanja niti letovanja. Kad se svi malo otreznimo, kad očistimo ulice kao što smo očistili džepove za praznike ostaje nam samo jedno. Da zagrlimo one koje volimo, da ih zagrlimo jako i da se setimo koliko smo se voleli kad smo imali da jedemo. I da letujemo. Bar nije rat. Bar je proleće usred zime. Bar su komšiji razbili glavu za doček, a ne nama. Bar su nam isekli struju pa se nismo trovali onim šundom sa TV-a. „Budimo pozitivni“, povikaše HIV bolesnici .
Nego da ja vama, kao što je i red, poželim da Novu godinu dočekate zdravi i pravi i da svaku sledeću dočekujete u istom maniru, jer koliko god problema imali i koliko god situacija ne bila obećavajuća, mi smo narod koji je preživeo svašta pa ćemo valjda pregurati i ove sitnice. Ako ništa, da mi dočekamo rusku salatu, pa nek ide život 😉
Srećna vam bila!